Može li se ratni zločinac pomiriti s prošlošću? Kako se vratiti normalnom životu nakon što ste osuđeni za djelo koje je na popisu najgorih – zločin protiv čovječnosti? Esad Landžo je godinama bezuspješno tražio odgovore na ova pitanja. Odlučio je pokušati još jednom. U jesen 2015. godine, gotovo 25 godina nakon početka rata, Esad se vraća kući i na mjesto svog zločina u Bosni. Shvata da mu je to putovanje posljednja prilika da se oslobodi svojih demona i pronađe mir. Mora tražiti oprost od onih koje je izdao i najviše povrijedio, ali i od sebe samoga. Bez oprosta se nikad neće moći vratiti normalnom životu. Za razliku od mnogih drugih ratnih zločinaca, Esad priznaje da nikad nije bio prisiljen počiniti te zločine, a opet ih je izvršio. Svjestan je da se mora suočiti s boli preživjelih i nada se da će im uspjeti pomoći da nastave sa životom. U filmu upoznajemo Esadovu porodicu, žrtve i njihovu rodbinu.
<p>Cilj ovog projekta je da se nađu, identificiraju i arhiviraju fotografije iz ratnog Sarajeva,iz perioda . Preciznije perioda koji je trajao 3 godine, 10 mjeseci, 3 sedmice i 3 dana.Mi planiramo dokumentovati ratna zbivanja od ljudi koji su ga preživjeli i zabilježiti iskustva ratnih fotografa koji su to sve izvještavali.Voljeli bi da izrazimo zahvalu i odamo priznanje hrabrim i odvažnim fotografima koji su skupa sa nama proživjeli rat i bili svjedocima naše patnje. Neki su u toku svog rada nažalost tragično izgubili svoje živote.Želimo da im poklonimo mjesto u našoj historiji.</p>
Hotel "Holiday Inn" otvoren je u Sarajevu 1984. godine kako bi bio omogućen smještaj posjetiocima tokom Zimskih olimpijskih igara. U vrijeme rata u Bosni i Hercegovini taj hotel postao je tvrđava za svjetske medije koji su pratili sukobe. Iz njega je snimljen značajan broj ratnih videosnimaka i fotografija. "Holiday Inn" i danas stoji, iako pod novim imenom, kao simbol izdržljivosti i hrabrosti stanovnika Sarajeva.
Dokumentarni film o Tunelu spasa
Nevladina regionalna organizacija "Igmanska inicijativa" nastala je pet godina nakon što je grupa od 38 građana Srbije, posetila ratno Sarajevo u aprilu 1995. godine. Nakon jednog od mnogih varljivih primirja, baš uoči dolaska gostiju iz Srbije, nastavljeno je žestoko granatiranje Sarajeva. Kažu, bila je to dobrodošlica sa Pala i okolnih brda putnicima iz Beograda. Svedočanstvo o tome je i 45-ominutni film "Sarajevski rulet", koji je realizovala nezavisna produkcija VIN. Autori ovog filma putovali su, umesto predratnih 320, gotovo 2.000 kilometara preko nekoliko graničnih prelaza. Nakon dve noći i dva dana, iz autobusa smo izašli iznad Sarajeva na Igmanu i strmim usekom se spustili u Hrasnicu. Tu smo sačekali da na nas dođe red da kroz tunel pređemo u Sarajevo. Susret sa prijateljima u centru Sarajeva bio je potresan.
U noći 25. na 26. august 1992. godine sa srpskih položaja u okolini Sarajeva granatirana je i sapaljena Vijećnica. Prema posljednjem popisu, koji je uradio bibliotekar Duško Toholj pred sami rat, Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine u svom fondu je imala 2.321.000 knjiga. U samo jednoj noći izgorjeli su neprocjenjivi rukopisi, sva štampa između dva svjetska rata, specijalne zbirke i naučna literatura i brojna druga vrijedna izdanja. Radnici biblioteke, zajedno sa građanima Sarajeva, te noći rizikujući vlastite živote, uspjeli su spasiti manje od četvrtine knjižnog fonda, samo dio rijetkih i arhivskih primjerka knjiga i rukopisa koji su danas sastavni dio Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine koja se polako obnavlja iz pepela. O Vijećnici kakvu pamte i toj augustovskoj večeri govore pjesnikinje Bisera Alikadić, Ferida Duraković i Adisa Bašić, bibliotekar Duško Toholj, bivša uposlenica Kadira Mujanović, profesorica islamistike Amila Buturović i vatrogasac Omer Šetić. Dokumentarni film „Noć kada su gorjele knjige“ relizirali: snimatelji Almir Čaušević i Vanja Ban, ton majstori Boris Kragulj i Jasmin Sipović, majstori rasvjete Dževed Pašalić i Elvedin Hamzić, montažer Jasmin Nalo i reditelj Himzo Mihaljević. Autorica filma je Alema Kazazić.
Sat iz pola noći, šestog svibnja 1991. Godine, zapovjednik 4. korpusa JNA general-major Milovan Zorc, dobiva iz Generalštaba u Beogradu, tajnu depešu u kojoj mu se naređuju da iz Mostara premjesti dio 10. Oklopne mehanizirane brigade i spoji je sa ostatkom tenkovskih jedinica u Hrvatskoj u Sinju. Duga tenkovska kolona opremljena bojevim granatama i vojnicima-ročnicima koji prvi put za vrijeme služenja vojnog roka, dobivaju puške i pištolje s bojevim metcima u rano jutro 7. svibnja 1991. godine iz Mostara kreće prema Sinju. Na 15-om kilometru od Mostara, tenkovska kolona nailazi na višekilometarsku barikadu sastavljenu od građana i teških kamiona i osobnih vozila. General-major Milovan Zorc obavještava zapovjedništvo JNA u Beogradu, da su civili zaustavili kolonu. Dok traju verbalni sukobi, mimoilaženje u zapovjednom lancu JNA, do preplašenih vojnika u tenkovima, sastavljenih od svih naroda s prostora bivše Jugoslavije, koji i sami ne znaju kuda i zašto s bojevim streljivom zapravo idu, stižu informacije da će prvi put morati upotrijebiti vatreno naoružanje. Samo 30-ak metara dalje pred tenkovskim cijevima, stoji goloruki narod, odlučan da se oklopna brigada vrati nazad u vojarnu u Mostar. Prvi put generali, pukovnici bivše JNA i politički dužnosnici SFRJ, iznose svoje svjedočanstva i osjećaje. Svoje priče iznose obični građani, vojnici JNA, njihovi zapovjednici, politički dužnosnici svećenici, policajci… U filmu se prikazuje sva kompleksnost situacije koja je vladala. Kroz njihove izjave vidi se cijeli spektar problema, sukoba s pretpostavljenima, s običnim prosvjednicima koji su pod velikim adrenalinom bili spremni svoje živote ostaviti pod tenkovskim gusjenicama. Film ulazi u intimu ljudi u birokratskim uredima, ulazi u duše zapovjednika, vojnika, običnih građana! Kroz igrane scene, autentične kadrove, izjave, radijska i novinska izvješća, film „3 Dana“ prikazuje kaos, neizvjesnost, strahovanja koje su među ljudima s jedne i druge strane barikade uoči početka raspada Jugoslavije dominirala.